Peri/post MENOPAUZA i klimakterij

Pojam menopauza često se krivo koristi. Menopauza je zadnja menstruacija u životu žene i određuje se retrogradno, dakle naknadno, kad je prošlo 12 mjeseci od tog zadnjeg krvarenja. Tek tada kažemo da je to bila menopauza. Vrijeme prije ili «oko» menopauze zovemo perimenopauza, a simptomi se mogu javiti i 5 ili 10 godina prije same menopauze. Vrijeme poslije menopauze zove se postmenopauza.

Klimakterij dolazi od grčke riječi klimakter, što znači promjena i obuhvaća cijeli taj period postupnog gašenja funkcije jajnika od perimenopauze, preko menopauze uključujući i postmenopauzu. Često žene znaju reći da su «u promjeni».

Prosječna dob u Hrvatskoj kad žene imaju menopauzu je oko 51 godine starosti. U 2-4% žena će se menopauza dogoditi prije 40 godine, pa govorimo o prijevremenoj menopauzi. To je danas izrazito velik problem, posebice u kontekstu neplodnosti i sve kasnijeg odlučivanja za majčinstvo. Ukoliko žena ostane bez menstruacije poslije 55 godine života, govorimo o kasnoj menopauzi. Iatrogena menopauza je ona izazvana kriruškim zahvatom, nastala kao posljedica zračenja ili uzimanja lijekova.

S obzirom da se životni vijek produžava i već je za žene oko 80 godina, vidimo koliko je ovaj period u životu žene važan. Naime, vjerojatno ćemo trećinu, a neke od nas i polovicu svog života provesti u peri/postmenopauzi. Teško je reći kada će nekoj ženi biti zadnje fiziološko krvarenje u životu. Često je genetski predodređeno. Tako će kćerka kao i majka otprilike imati menopauzu s istim ili sličnim brojem godina starosti, iako to ne ne mora biti tako. Žene koje puše, u prosjeku uđu u perimenopauzu oko 2-3 godine ranije.

Subjektivne i kliničke smetnje perimenopauze su individualne. Kod nekih su žena jako prisutne, kod drugih ne, ali trebamo naglasiti da su rijetke sretnice koje ne osjete nikakve tegobe u tom izuzetno osjetljivom razdoblju života žene.

Najčešće su hormonske promjene izazvane promjenama u jajnicima, središnjem živčanom sustavu (hipotalamus, hipofiza), nadbubrežnim žlijezdama i masnom tkivu. Hormonske promjene izazivaju subjektivne i kliničke smetnje u gotovo čitavom organizmu. U perimenopauzi osnovne hormonske promjene su porast estradiola i FSH te pad progesterona. Povezane su s nizom drugih hormonskih promjena.

Jedan od prvih simptoma perimenopauze su poremećaji menstrualnog ciklusa. Skraćuje se folikularna faza ciklusa, a zbog porasta estradiola u toj početnoj fazi perimenopauze česta su neuredna krvarenja sa spottingom ili probojnim krvarenjima, obilna krvarenja, neredovita, međumenstrualna… Ne smijemo nikako smetnuti s uma da neuredna krvarenja mogu biti i simptom malignih oboljenja. Primjerice karcinoma tijela maternice koji se češće javlja u starijoj životnoj dobi, ali u 2-3% slučajeva i u perimenopauzi, dakle kod mlađih žena. Svakako se mora isključiti moguća maligna bolest.

Često se vrlo rano javljaju vazomotorne smetnje zbog periferne vazodilatacije koje se manifestiraju kao valovi vrućine ili tzv. valunzi, crvenilo u licu, palpitacije, noćno znojenje… Te smetnje se mogu javiti i po 20ak puta dnevno i trajati od 1-10 min.

Umor, fizička slabost i iscrpljenost se također relativno rano javljaju zbog slabosti mišića i lošeg spavanja. Promjene središnjeg živčanog sustava se pojavljuju u obliku slabijeg pamćenja, promjena u ponašanju, emocionalne nestabilnosti, zaboravljivosti, tjeskobe, depresije, poremećaja koncentracije i nervoze, razdražljivosti te slabijeg sna i noćnog odmora. Polako dolazi do preraspodjele masti i debljanja, a počinju i urogenitalne smetnje, pad libida, promjene kože, kose i noktiju, promjene u zglobovima-artritis (hondrociti imaju receptore za estrogen) i osjetilima (vid, sluh pa i njuh) i dr.

U postmenopauzi se estradiol smanjuje, kao i androstendion, inhibin, progesteron, hormon rasta, prolaktin, melatonin, dopamin, IGF i dr. A u postmenopauzi i LH raste zajedno sa FSH, kortizolom, norepinefrinom i dr. Klinički se simptomi u postmenopauzi pogoršavaju.

Najozbiljnije i dugoročne posljedice postmenopauze koji imaju izrazito nepovoljne učinke na život velikog broja žena su urogenitalna atrofija, kardiovaskularne bolesti i osteoporoza.

Kardiovaskularne promjene uzrokuju kardiovaskularne bolesti koje su uzrokom smrtnosti u 33-50% žena u postmenopauzi (ovisno o rezultatima pojedinih istraživanja). U premenopauzi su sedam puta rjeđe nego kod muškaraca, a kasnije, posebice nakon 65. godine života taj se broj izjednačava, pa čak i ide u korist žena. Glavni razlog tome je pad estrogena, a estrogeni imaju zaštitni učinak na endotel krvnih žila i povoljan učinak na kolesterol, lipoproteine, kaogulaciju i fribrinolizu, blago snižavaju krvni tlak, količinu abdominalne (androidne) masti te pozitivno utječu na metabolizam glukoze.

Osteoporoza je bolest kostiju koju karakterizira smanjenje gustoće (eng. BMD, bone mineral density) i mikroarhitektonike (građe) kostiju. U postmenopauzi se gubi čak 1-3% koštane mase godišnje. Zbog toga su starije žene sklonije prijelomima kostiju. Mršave žene i žene koje piju i puše ranije razvijaju osteoporozu. Obični rentgen osteoporozu otkriva kad je već oko 20% kosti izgubljeno pa se zato preporuča nakon 65. godine napraviti denzitometriju, tzv. DEXA (dual energy X-ray absortiometry).

~